14 Decembar, 2009 14:37
Braćo i sestre, ljudi: Čovek…to nedostižno zvuči!
Posted by housewife under [ Svashtara ][ (9) Dodaj komentar ] | [ (0) Trekbekovi ]
Kada sam pre nekoliko dana došla po svog sina u vrtić, vaspitačica mi je, vidno uznemirena, prepričala upravo odigranu scenu sa mojim sinom u glavnoj ulozi, tokom koje on prilično snažno udara jednog dečaka “iz čista mira”. Događaj me je, naravno, potresao, a na pitanje: “Zašto si to uradio?” dobila sam jednostavan odgovor: ”On je udario A.” “Pa?” – upitah ja. “Pa, A. je moj drugar” – reče on, a ja zanemeh. Ova deca imaju 3,5 godine i onaj divan miks borbenosti, pravdoljubivosti i empatijske požrtvovanosti koji je, verujem, svojstven ljudskoj prirodi, a tako se lako izliže u odrastanju.
Odjednom, setila sam se svega: kako sam se potukla u vrtiću sa dve sestre bliznakinje, simultano, jer su treći put odbile da mi vrate MOJU igračku; nezgodnih pitanja javno postavljenih učiteljici, na temu njenog nepravednog favorizovanja pojedinaca; jedne obične partije Između dve vatre sa društvom iz kvarta, kada je pobeda bila pitanje života il' smrti... Ako se dobro sećam, skoro svi smo bili takvi. Pa gde smo nestali? Zašto smo pognuli leđa i uvukli glave u ramena? Da bismo lakše primali udarce?
Nedavno je bio Međunarodni dan ljudskih prava i ja sam, konačno, odlučila da saznam šta mi je to, kao građaninu sveta, rođenjem zvanično pripalo, te pročitah Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, od početka do kraja. Od A do Š, Deklaracija ima samo 30 članova koji staju na pet
U današnjem savremenom društvu ne poštuje se nijedan član Deklaracije, a pojedini se vrlo ozbiljno krše. Ne verujem da ova činjenica bilo koga iznenađuje, ali verujem da još ima onih koje će isprovocirati da preispitaju svoje misli, postupke, reakcije, težnje, osećanja, odnose, verovanja... Kao što je mene. Nakon preispitivanja, došla sam do sledećih zaključaka: živim uskraćena za mnoga prava (#fail), a nekolicu prava i sama uskraćujem drugime (#mefail) što je za mene bolno, ali i korisno saznanje jer mi daje mogućnost da se promenim. Takođe, neka prava sama sebi uskraćujem !?! (#epicfail).
(preuzeto sa www.sportin.ba)
Ne prođe nijedno jedino jutro, a da me u srpskim dnevno informativnim novinama ne dočekaju naslovi poput prošlonedeljnih: “Drama ispred Agencije za privatizaciju - Sprečen skok radnika s krova petospratnice”; “Zaposleni u Dnevnik Holdingu nastavljaju štrajk glađu”; “Sedmi dan blokade međunarodne pruge Beograd-Niš”; „Budimka blokirala Požegu”; “Poslodavci kriju povređivanja u firmi - Posle povrede na radu slede otkazi”... Moja kratka analiza: Država (WTF is that?) odavno ne vodi računa o svojim građanima, ako nisu političari. Poslodavci su postali neorobovlasnici i formirali novu društvenu kastu. A zbunjeni radnici ispaštaju, rade bez plate, ne smeju da se razbole jer nemaju zdravstveno osiguranje, trpe jer nemaju hrabrosti, siromaše, gube se, pucaju po šavovima.
Braćo i sestre ljudi, borite se za svoja prava, jer se niko neće boriti umesto vas!!!
U Deklaraciji lepo piše “da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima; da se niko ne sme držati u ropstvu ili potčinjenosti; da se niko ne sme podvrgnuti mučenju ili svirepom, nečovečnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju; da svako ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravične i zadovoljavajuće uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti; da svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbeđuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu”. Dajte, izvucite glave iz peska, delajte, suprotstavite se, izoštrite onu vatrenu borbenost koju ste živeli u detinjstvu! Ne čekajte da samo prođe, ne trpite iz straha, imajte na umu slobodu izbora i mogućnost promene. Ima li dobrovoljaca?
Evo, ja krećem prva - za primer. Pozivam se na Članove 22, 23, 24 i 25. U sledećem javljanju biću više čovek sa manje poslodavaca-neorobovlasnika na svojoj grbači.
(preuzeto sa www.blic.rs)
Who's next?
14/12/2009, 16:04
knjižicu ljudska prava pokriva prašina. ona koja se diže zbog trke da se ima što više materijalnih dobara. a u trci, zna se najbolje prolaze laktaši... ostalima kako bude.
Prijatno!
14/12/2009, 19:12
Znam ja da u nekom grmu čuči zec, ali ne znam u kom... Hvala za preporuku i link!
14/12/2009, 19:20
Kazu da su deca oko dve godine, najblize nasilju. Kad sam to cuo, gotovo da sam pao u nesvest. Ti mali andjelcici su siledjije.
15/12/2009, 13:48
@domacica @gkojadinovic @bokikojic
hvala na citanju i komentarima :)
@bokikojic ne bih se slozila da su sva deca siledzije! deca su onakva kakvo im je najblize okruzenje, na prvom mestu roditelji. osim toga, tema ovog teksta i nije agresivnost kod dece kao negativna, vec borbenost i empatija kao pozitivne kategorije. hvala jos jednom!
15/12/2009, 14:24
"Dokument je zasnovan na tradiciji civilnog prava, računajući preambulu i trideset odrebi. Pošto je stvorena kao objava ciljeva kojih bi trebalo da se pridržavaju vlade, nije pravno obavezujuća i stoga nema potpisnica. Deklaracija ne predstavlja deo međunarodnog prava..."
Nazalost, ali je tako. i pored toge, naravno da se treba boriti za svoja prava i protiv neorobovlasnickog sistema. Svako na svoj nacin i kako ume. Ipak dobar deo ljudi nema neke alternative osim da se prepusti strukturama izrabljivanja zarad egzistencije. Mislim da je jedini izlaz iz toga edukacija populacije. A ti sad pogledaj sta se globalno radi sa edukacijom i institucijama koje treba da je sprovode...
25/12/2009, 15:57
Prvo - nisi me obavestila da si zaista i otvorila blog?! Oprosticu, jer sam empaticna...salu na stranu - tekstom si otvorila vise tema.Svidja mi se tvoje vidjenje situacije u vrticu. Vecina nas po inerciji uci decu pacifizmu, jer je to drustveno prihvatljiv oblik ponasanja. Kao:"..ne smes da se tuces cak iako je neko zasluzio.." To je lepo, ali bilo bi jos lepse da iskreno tako i osecamo. Kao sto bi bilo lepo da nam medjusobne,ljudske odnose ne odredjuju zakoni i deklaracije - ali to je vec utopija. U razvijenim drustvima (kakvo mi nismo) prava se podrazumevaju. Ali verujem da svako drustvo zasluzuje drzavu kakvu ima. Tu dolazimo do licne odgovornosti, jer, MI smo to drustvo ( a poznato je da je nama uvek neko drugi kriv).Ne slazem se da je u pitanju neorobovlasnicki sistem,jer robovi nisu ljudi koji imaju slobodu odlucivanja. Cak i u Srbiji svaki covek ima tu slobodu da se okrene i ode...I da odluci sta ce sa svoji zivotom.Posto sam sticajem okolnosti preduzetnik i poslodavac(obican, bez protekcije i ne narocito uspesan) dodala bih jos i to da se osecam jednako nezasticeno i u neizvesnosti.Drustvo nam je takvo da se(skoro) svakome namecu dileme i borbe.Dobro resenje je stvoriti sebi alternativu.Ako mozes i umes..
25/12/2009, 17:25
Pazi, moje vidjenje stvari je generalno. Naravno da nisu svi poslodavci neorobovlasnici, daleko bilo. Ali, veruj mi, velika vecina njih ne dozivljava zaposlene u svojim preduzecima kao ljude, vec doslovno kao robove. Istovremeno, ista ta vecina oseca se zasticeno i sigurno jer zna s kim i kako treba da se "druzi".
Problem je u tome sto radnici pristaju na takav robovlasnicki odnos i sto ne zele da prihvate odgovornost za sopstveni zivot, pa su slepi pred slobodom izbora i promene, te drugim mogucnostima koje bas UVEK postoje. Sa svim ostalim opaskama se slazem i one nisu u suprotnosti sa onim o cemu ja mislim i govorim.
29/12/2009, 00:44
Svaku vasu rec bih potpisala, izuzev @Problem je u tome sto radnici pristaju na takav robovlasnicki odnos i sto ne zele da prihvate odgovornost za sopstveni zivot, pa su slepi pred slobodom izbora i promene, te drugim mogucnostima koje bas UVEK postoje.
Ni ondasnji robovi nisu svojevoljno pristajali na tlaciteljski odnos, vec nisu imali izbora. Nazalost, tako je i danas.
Mogu navesti sopstveni primer. Bila sam, i sad sam, veoma posvecen strucni radnik . Dala sam veliki doprinos stranoj kompaniji, i to u vreme kada joj je takav anganzman bio najpotrebniji, tj. prvih godina njenog poslovanja na novom i nepoznatom trzistu. Za taj rad sam dobila najvise priznanje iz centralnog ofisa. Nepunih godinu dana nakon dobijene nagrade, dolaskom novog menadzmenta,NASI ljudi, koji ne prastaju uspehe drugih, stavljaju me na listu nepozeljnih. Obrazlozenje, moje godine,i moja strucnost sa kojom cu lako naci posao, za razliku od mladje koleginice!?
Ja sam imala mogucnost izbora. Ostati/ lobiranjem /ili otici.Naravno da sam otisla, jer sam imala mogucnost/veze/ da odmah nadjem posao u mojoj struci.
Da ne bi toga, moja strucnost, sposobnost, energija, kreativnos, umrezenost, ne bi nikoga interesovala.
Koliko neorobova ima takvu mogucnost?
Zato, da bi preziveli: cute, trpe, piju bensedine, bolesni idu na posao, trpe mobing, imaju male plate, prekovremeni rad im se ne placa, i svaki dan se plase- da li ce bas tog dana cuti da se prave novi spiskovitehnoloskog viska. A na trazistu rada se broj nezaposlenih blizi milionu.
Svidja mi se vas blog.Zivotan je.
Sve najbolje u 2010. godini!
29/12/2009, 13:34
@maja
Hvala! Za citanje, odlican komentar i za "Zivotan je". Srecna Nova godina :))